Prugasti balavac – balavac isprutani (Gymnocephalus schraetser)
Mala riba koja naraste do 20 cm i doživi 15 – 20 godina koja po kategoriji ugroženosti spada u skupinu kritično ugroženih vrsta kao jedina iz dunavskog sliva. Hrani se različitim račićima i ličinkama kukaca te jajima riba pri dnu. Isto kao i ostale vrste roda je proždrljiv ali nije komercijalno interesantna vrsta. Preferira hladniju, čistu vodu s dosta kisika i obično se zadržava u dubljim dijelovima, na mjestima gdje je dno šljunkovito ili pjeskovito.
Uzrok ugroženosti je onečišćenje vode i manjak kisika, a nemali utjecaj imaju regulacije vodotoka i invazivne alohtone vrste.
Velika pliska (Alburnus sava)
Ova vrsta je na popisu divljih vrsta od interesa za EU (Natura 2000). Na području Drave i Dunava je rijetka vrsta, pa samim tim i nije dovoljno poznata. Velika pliska ima izduženo tijelo i naraste do 40 cm. Glava nije izrazito velika, a donja čeljust je izbočena. Hrani se zooplanktonom, mekušcima i rakovima. Zadržava se u jatima.
Uzroci ugroženosti su onečišćenje voda i regulacije vodotoka.
Balonov balavac (Gymnocephalus baloni)
Ova vrsta je na popisu divljih vrsta od interesa za EU (Natura 2000). Živi u rijeci Dravi i pojavljuje se sporadično. Naraste do 12 cm, dakle upola manje od običnog balavca i manje gotovo upola od endemskog prugastog balavca. Tijelo mu je zbijeno. Od običnog balavca se razlikuje po četiri do šest tamnijih ponekad prekinutih poprečnih pruga koje se spuštaju od leđa prema trbuhu. Na škržnim poklopcima su po dvije duže bodlje. Hrani se sitnim rakovima, ličinkama kukaca i maločetinšima. Živi u srednjem i donjem toku većih rijeka i blizu ušća. Poznato je stanište na Dunavu kod Iloka.
Uzrok ugroženosti su regulacije vodotoka, izgradnja akumulacija i usporavanje brzine rijeka, te naravno onečišćenja voda.
Belica (Leucaspius delineatus)
Ova malena rijetka vrsta ribe naraste do 12 cm ali najčešće 5 – 7 cm. Hrani se zooplanktonom i pridnenim organizmima te letećim kukcima koji padnu u vodu. Belica živi u području donjih tokova rijeka, u stajaćim i sporo tekućim vodama, bogato obraslim vodenom vegetacijom. Naseljava i plitke bare, jezera, ribnjake i rukavce, irigacijske kanale. Za razmnožavanje joj je potrebna stajaća voda.
Uzrok ugroženosti je onečišćenje na što je ova ribica jako osjetljiva. Osim isušivanja staništa velik utjecaj na njezin nestanak ima nekontrolirana primjena insekticida i herbicida u poljoprivredi.
Manjić, manjka (Lota lota)
Manjić je uobičajena autohtona vrsta našeg podneblja. U području rasprostranjenosti nazivaju ga još derač, kalamut, karamura, kucić, len, malić, mamić, meng, ming, mlić, mleđ, mljeva, nić, štuljan. Na prvi pogled sličan je somu. U koži su mu vrlo sitne ljuske koje se jedva vide. Koža mu je debela i sluzava. U nas ga ima u slivu Dunava. Obično je do 2 kilograma, ali na dalekom sjeveru može narasti i preko desetak kilograma (34 kg) i 1,5 m duljine. Živi u čistim vodama s pjeskovitim dnom. Proždrljiv je. Hrani se vodenim beskralješnjacima, ribom i vodozemcima.
Najvažniji uzrok ugroženosti ove reofilne vrste (ribe koje preferiraju brzi tok) je regulacija vodotoka, te onečišćenje, prekomjeran izlov i unos alohtonih vrsta.
Lovi se za vrijeme mutnih voda, pogotovo zimi, na živu ribicu ili glistu.
Piškur (Misgurnus fossilis)
Ova uobičajena autohtona vrsta stanovnik je dunavskog sliva (Sava, Drava, Dunav, Mura) te u rijekama Gackoj i Lici. Naraste u prosjeku 25 – 30 cm. Valjkasti trup završava bočno stisnutim repom. Na šiljatoj glavi nalaze se donja usta s mesnatim usnama. Usta su okružena s pet pari brčića. Karakteristično je da je leđna peraja smještena iznad trbušne peraje. Dan provodi ukopan u dno a u sumrak izlazi u potragu za hranom, najčešće ličinkama maločetinaša i kukaca.
Uzrok ugroženosti je nestanak sporotekućih i stajaćih voda i prikladnih staništa za njegov razvoj, organsko i anorgansko onečišćenje. Pregradnje i regulacije vodotoka također su jedan od uzroka ugroženosti.
Ulovljen, piškur se glasa, ispuštajući zrak. Ribičima služe kao mamci za druge ribe, posebno štuke.
Zlatni vijun (Sabanejewia balcanica)
Ovo je autohtona vrlo rijetka vrsta koja nastanjuje Kupu, srednji tok Save, Unu i donji tok Drave. Ova ribica naraste do 12 cm. Tijelo mu je zmijoliko, izduženo i bočno spljošteno. Na relativno maloj glavi su mala usta, koja okružuju tri para dugih brčića. Hrani se algama, sitnim beskralježnjacima i organskim ostacima sa dna
Uzrok ugroženosti su onečišćenje gornjih tokova rijeka, pregrađivanje i regulacije vodotoka.