Dunavska paklara (Eudontomyzon vladyikovi)
Dunavska paklara je autohtona i endemska samim tim i vrlo rijetka vrsta dunavskog slijeva (rijeke Tisa i Tamiš lijeve pritoke Dunava). U Hrvatskoj je opisana u Savi i Dravi. Ova vrsta se od drugih vrsta paklara razlikuje po svom parazitskom načinu života te broju zuba u okruglim čeljustima. Naraste do 30 cm dužine. Paklara je parazit koji se hrani krvlju i mišićima živih riba, a katkada i uginulim životinjama. Najčešće napada ribe sitnih ljusaka, poput mrene, vijuna i peša. Velikoj ribi pripije se iza glave ili sa strane na trupu. Ponekad na nekoj od velikih riba zna biti i više jedinki. Paklare su važne evolucijski jer se kao besčeljusne (uz sljepulje) pojavljuju još u kambriju i bitno se ne mijenjaju do današnjih dana.
Uzroci ugroženosti su regulacija i pregrađivanje vodotoka i onečišćenje voda.
Vladykov’s lamprey (Eudontomyzon vladyikovi)
The Vladykov’s lamprey is autochthonous and endemic, and therefore a very rare species of the Danube basin (rivers Tisza and Tamiš, left tributaries of the Danube). In Croatia it is described in the Sava and Drava. This species differs from other lamprey species by its parasitic lifestyle and the number of teeth in its round jaws. It grows up to 30 cm in length. The Vladykov’s lamprey is a parasite that feeds on the blood and muscles of living fish, and sometimes dead animals. It most often attacks the fish with small scales, such as barbel, Danubian loach and bullhead. It clings to the big fish behind the head or on the side of the body. Sometimes there are several of them on one big fish.
Causes of endangerment are regulation of watercourses, water barriers and water pollution.